Naučnici su napravili evolucijski računarski model razvoja kretanja robota.
Obzirom da niko od nas nije bio u prilici pratiti razvoj evolucije koja je od jednostavnih organizama koja su se kretala pulsiranjem, stvorila složene prirodne pokretne mašine poput ljudi, naučnici sada žele razviti model evolucije razvoja kretanja robota.
Naučnici Creative Machines Laba na Univerzitetu Cornell kažu kako niko ne zna kako će se kretati napredni roboti u budućnosti, odnosno na vrhuncu svoga razvoja. Neki ljudi misle da će imati točkove, drugi da će se kretati na fleksibilnim gusenicama, treći veruju da će imati noge, no niko u to nije siguran.
Zato je ekipa Cornella razvila računarski model koji se zasniva na 2 grupe mišića, tkivu i kostima. Prva grupa mišića se skuplja pa zatim širi, a druga se prvo širi pa potom skuplja, tkivo daje "mekanu podršku", a kosti "čvrstu podršku".
Potom su računarskom programu zadali da pokrene simulaciju evolucije robota zasnovanu na razvoju kretanja korišćenjem tih elemenata. Roboti započinju kao blokovi sastavljeni od mišića, tkiva i kostiju, a potom se svaka nova generacija razvija korišćenjem njihovih novih kombinacija koje dovode do razvoja kretanja. Kao u slučaju prave evolucije, oni "organizmi" koji stagniraju otpadaju iz evolucijskog lanca, dok se oni koji postaju brži i spretniji ugrađuju u nove generacije.
Na taj način računarski program je prošao 175.000 generacija, a u priloženom videu možete pogledati neke varijacije koje su se pojavile na kraju razvoja. Prema toj simulaciji, ni jedan robot se ne kreće onako kako to mi zamišljamo, a evolucijski proces je doveo do nekih doista vrlo zanimljivih verzija, poput funkcionalnih mekanih robota koji su se prema ovom evolucijskom računarskom modelu pokazali savršeniji od čvrstih.
Valja naglasiti da su se evolucijski modeli kretali u smeru više grupa, pa su tako dobijeni modeli sprintera, galopera, puzavaca, hodača i teturavaca. Neki od njih se mogu ugraditi u životinje poput geparda na slici gore, dok neki gotovo da nemaju nikakve sličnosti s primerima iz prirode.
Takođe treba reći da su ovi roboti nastajali na način kako bi ih razvijala prirodna evolucija, dakle ne onako kako ih razvijaju ljudi koji im ugrađuju preferirane funkcionalnosti.
Naučnici su potom napisali naučni rad zasnovan na ovom istraživanju pod nazivom Unshackling Evolution: Evolving Soft Robots with Multiple Materials and a Powerful Generative Encoding, koji je prezentovan na GECCO konferenciji u New Yorku (Genetic and Evolutionary Computation Conference 2013.) i biti će uvršten među druge radove u naučnoj publikaciji konferencije Proceedings of the GECCO 2013.
Izvor: vidi.hr