Tim UniZG iz Hrvatske napreduje prema cilju – izgradnji samoodržive niskoenergetske kuće s kojom će učestvovati na svetskom takmičenju Solar Decathlon. Izradili su maketu koja je verno prikazuje i poslali na put u Pariz.
Kuća pretpostavlja ljudski životni ciklus pa je predviđen širok spektar njene iskoristivosti – od prostora za samce, mladog bračnoga para bez dece, bračnoga para s decom, staraca i nakon toga opet mogućnost prilagođavanja nekom od prethodnih životnih razdoblja.
Kako bi to bilo moguće, zamišljena je modularno. Uz obvezni deo, koji sadrži sisteme ključne za funkcionisanje kuće i upravljanje njome, vlasnici mogu, prema svojim potrebama i željama, nadograđivati nove delove te ih međusobno odvajati vodoravnim i uspravnim panelima.
Tako mogu, osim onih za svakodnevni život, dodati prostore za rad, odmor, rekreaciju… Poseban modul predviđa prostor za uzgoj hrane. Sve zajedno više podseća na slaganje lego-kockica, nego na klasičan građevinarski zahvat.
Iako se ostavlja puno toga na odabir, konačno rešenje moraće odobriti arhitekta kako bi proverio uklapa li se u sredniu i parcelu na kojoj se gradi.
Kuća koju priprema tim od šezdesetak studenata zamišljena je kao pametna kuća koja komunicira sa spoljnim svetom, upija energiju i prenosi je u interijer uz stvaranje ugodne mikroklime.
Drvo kao glavni materijal
Njen je 'mozak' membrana, slojevita i prilagodljiva, koja opslužuje kuću definišući njene granice, omogućava smeštaj osnovnih funkcija i integriše instalacije te sadrži glavni nosivi sistem cele kuće.
Veći deo kuće biće od drveta, odabranog zbog toga što je prirodni materijal koji je lako obrađivati, oblikovati, transportovati i montirati. Dugotrajno je i izdržljivo, ima ga u izobilju, a potrebno je puno manje za kvalitetnu izolaciju nego betona. Dobro se ponaša u slučaju potresa i požara.
Problem mogu biti insekti i vlaga te grejanje i hlađenje prostora. Za razliku od betonskih, drvene kuće nemaju veliku termalnu masu, pa se lakše rashlade i teže zadržavaju toplotu.
To će biti rešeno posebnim pločama s materijalima koji imaju promenu agregatnog stanja blizu 22-23 stepena Celzijusa, a koji bez promene svoje temperature otpuštaju ili primaju toplotu kako bi prešli u drugo agregatno stanje. Reč je o srazmerno novoj tehnologiji, razvijenoj u zadnjih desetak godina.
Napolje s baterijama
Što se vlage tiče, projektovana je tako da su svi glavni nosivi delovi stalno na suvom. Eventualno će češće trebati menjati fasadne ploče, ako se odaberu one nižeg kvaliteta. Svakih pet do deset godina trebaće menjati i baterije koje će napajati kućne sisteme, zato što će im padati efikasnost. No u timu UniZG-a nameravaju otići i korak dalje.
Kako bi u potpunosti izbacili baterije iz prostora u kome su ljudi, u budućnosti će osmisliti način kako povezati kuću s električnim automobilom, odnosno akumulatorom u običnom autu. Tako će koristiti kuću za punjenje baterija u automobilu i automobil kao dodatni izvor energije.
Kad smo već kod energije, kuća će je sama proizvoditi koristeći fotonaponske ploče za struju i toplotu te toplotne dizalice. Za takmičenje će koristiti samo vazdušnu dizalicu toplote budući da po propozicijama takmičenja ne smeju na parceli koju koriste ništa bušiti i kopati.
Za stalnu postavku u studentskom kampusu na Borongaju u planu je toplotna dizalica voda-voda. Mini vetroelektrane zasad nisu predviđene, ali će se moći priključiti.
Pametni sistem i ovčja vuna
Kuća će imati automatizovani sistem koji će, zasnovan na analizama potrošnje i drugim podacima, vlasnicima javljati kad dođe do kvara i predlagati rešenja za što ravnomerniju potrošnju energije.
Tako ćete, recimo, moći naložiti sistemu pokretanje mašine za pranje veša oko podneva, u trenutku kad je potrošnja struje u kući niska, a proizvodnja velika, kako bi se što korisnije utrošio višak stvorene energije. Sve što se ne potroši, ići će u prodaju.
Za izolaciju će koristiti nesvakidašnji materijal – ovčju vunu. Podjednako je dobra kao i mineralna, koja se koristi u klasičnoj gradnji, no znatno je ekološki prihvatljivija i održivija.
Izvor: tportal.hr