Hormon gladi kod miševa značajno produžava život čak i ako se životinje ne podvrgnu ograničenju unosa kalorija, pokazalo je novo istraživanje tima s UT Southwestern Medical Centera.
Već su ranija istraživanja utvrdila da gladovanje može produžiti život kod nekoliko različitih vrsta životinja. Međutim, nova studija predstavljena u online časopisu eLife otkrila je da transgenični miševi koji stvaraju više hormona odnosno fibroblastnog činioca rasta 21 (FGF21) imaju iste dobrobiti kao da gladuju i bez ograničavanja unosa kalorija.
'Mužjaci koji su stvarali prevelike količine hormona živeli su prosečno oko 30 posto duže, a ženke oko 40 posto duže', rekao je jedan od autora Steven Kliewer, profesor molekularne biologije i farmakologije.
U časopisu je prosečno trajanje života definisano kao vreme koje preživi pola članova testirane skupine. Nijedan od miševa koji nisu dobili tretman nije preživio duže od tri godine dok su neke ženke s viškom FGF21 bile žive i nakon četiri godine.
Čini se da FGF21 djeluje povoljno jer povećava osetljivost na insulin i blokira signalni put hormona činioca rasta 1 nalik na insulin. Naime, prevelike količine tog hormona podstiču razvoj raka, rezistencije na insulin i drugih bolesti.
FGF21 je hormon koji izlučuje jetra tokom posta, a omogućuje organizmu da se privikne na gladovanje. Jedan je od tri činioca rasta koji se smatraju atipičnima jer se ponašaju poput hormona – materije koje stvara jedan deo tela, a deluju na drugi deo.
'Produženo preterano stvaranje hormona FGF21 čini da miševi žive izuzetno dugo bez potrebe da smanjuju unos hrane. On oponaša dobrobiti dijete bez dijete', rekao je koautor istraživanja dr. David Mangelsdorf, rukovodilac farmakologije i istraživač na Howard Hughes Medical Institute (HHMI) na UT Southwesternu.
Rukovodilac istraživanja dr. Yuan Zhang kaže da je studija bila zahtevna jer je svima bilo jasno da će rezultate videti tek nakon dve godine koliko traje prosečan život miševa.
Autori tvrde da su miševi bili vrlo aktivni i živeli lepe, duge živote. No priznaju da će se još morati pozabaviti problemom gustine kostiju i neplodnosti ženki.
Poznato je da su miševi po DNA vrlo slični ljudima – razlikuje nas samo dva posto genetskog koda. Zato se gotovo sva medicinska i farmaceutska ispitivanja prvo sprovode na njima. No neka istraživanja iz 2009. Health Science Centera na University of North Texas utvrdila su da smanjenje unosa kalorija ne deluje jednako blagotvorno na sve vrste miševa. Takođe za sada ne postoje dovoljno duge, masovne i kliničke studije slučajnog uzorka koje bi potvrdile da ono značajno produžava ljudski život iako su zabeležena određena zdravstvena poboljšanja kako kod majmuna tako i kod ljudi.
Izvor: tportal.hr