Započela „trka” timova koji na Mars žele poslati mašinu za sekvencioniranje DNA u potrazi za životom.
Firme Synthetic Genomics i Ion Torrent međusobno se takmiče kako bi jedna od njih u jednoj od narednih misija na Mars poslala robotizovani DNA sekvencer, obzirom da je to najpouzdaniji način na koji se može utvrditi ima li tamo života, odnosno jeli ga ikada bilo.
Šef Synthetic Genomicsa J. Craig Venter kaže kako će njegova firma izraditi mašinu koja će biti u mogućnosti sekvencionirati i potom slati nazad na Zemlju DNA podatke, no Jonathan Rothberg, osnivač firme Ion Torrent, čija delatnost je isključivo izrada DNA sekvencera, kaže kako će prvi DNA sekvencer na Marsu biti upravo njihov "Personal Genome Machine" i u to uopšte ne sumnja, kao što i ne sumnja da će na Marsu biti pronađeni životni oblici koji se temelje na DNA.
Venter s druge strane navodi kako se njihov sistem već nalazi u testnoj fazi u pustinji Mojave, čija okolina dosta podseća na Mars, te su demonstrirali kako je DNA mašina već sada u stanju autonomno izolirati mikrobe iz tla, sekvencionirati njihov DNA i poslati podatke na udaljeni računar, što su osnovni uslovi da bi se mogla koristiti na Marsu.
Što se tiče Rothbergovog uređaja, Personal Genome Machine se takođe već testira u okviru NASA-inog programa na Harvardu i MIT-u pod nazivom SET-G (the search for extraterrestrial genomes).
Naučnik MIT-a Christopher Carr, čija laboratorija radi na smanjivanju veličine Ion Torrentove mašine, kaže kako im je uspelo mašinu od 30 kilograma smanjiti na 3 kg, kako bi se mogla instalirati u Marsov rover. Drugi testovi su ukazali da uređaj može izdržati velike količine zračenja koje se očekuju tokom puta na Mars.
NASA se još nije izjasnila čiji projekat će završiti na površini Marsa, no za sada im to nije ni previše hitno, jer se naredna veća misija s roverom, ne očekuje pre 2018.
Pored toga, pitanje je hoće li NASA uopšte poslati na Mars DNA sekvencer, jer je pod velikim pritiskom dela javnosti, političara i naučnika, koji žele da naredna veća misija na crvenoj planeti uključi uzimanje uzoraka i njihovo slanje nazad na Zemlju.
Ovo se biolozima previše ne sviđa, jer kažu kako uzimanje uzoraka i njihovo slanje na Zemlju nosi obilje rizika u vezi kontaminacije, stoga je slanje DNA sekvencera po njima najbolja i najsigurnija metoda za traženje života na Marsu.
Izvor: vidi.hr