Naši su drevni preci još pre mnogo hiljada godina crteže na zidovima pećina radili kao svojevrsne slajd projekcije, animacije pa čak i 3D vizualizacije svojih obrednih i životnih priča, pokazala su nova istraživanja
Stručnjaci su već ranije otkrili da su mnogi pećinski crteži višeslojni – na nekima od njih bizoni, jeleni i druge životinje imaju više glava, repova ili nogu. U početku su verovali da su drevni umetnici radili skice i popravljali ih dok nisu dobili konačne verzije sa kojima su bili zadovoljni. Međutim, podrobnije analize otkrile su da se povezivanjem različitih verzija slikarija u nizove dobijaju fascinantno verne animacije kretanja životinja – bizoni koji trče, lavovi koji vrebaju, srne koje naglo ustaju i sl.
Efekti postaju naročito snažni kada se crteži gledaju u tami uz izvornu rasvetu baklji pa naučnici pretpostavljaju da su, uz lutke i maske, služili kao vizuelna pozadina za naracije kojima su naši preci zabavljali, ali i edukovali svoju publiku. 'Sva pećinska umetnost do sada se krivo snimala', tvrdi Frederick Baker, arheolog i snimatelj sa Univerziteta primenjenih nauka St Pölten u Austriji. Većina istoričara, kaže, pri snimanju se koristila savremenom rasvetom uz koju se slikarije čine kao neprekidan friz. Međutim, uz drevne uljanice od životinjskih masnoća one su se otkrivale jedna za drugom poput slajdova ili crtanih filmova. Kako su se ljudi po pećinama kretali od jednog do drugog crteža videli bi prvo lava kako vreba bizona. Potom bi došli do sledeće scene na kojoj lav juri bizona i tako dalje. Na taj način pričanje priča postajalo je interaktivno i životno.
U nekim pećinama preistorijski su umetnici čak koristili prirodne izbočine na zidovima kako bi stvorili 3D efekte. Primer, u pećini Cougnac u južnoj Francuskoj 25.000 godina stara slika danas izumrlog divovskog jelena megalocerosa nacrtana je tako da se služi prirodnim oblinama zidova. Rezultat je taj da jelenov vrat deluje zaobljeno, a treperavo svetlo baklji moglo je čak stvoriti utisak da diše.
Na animaciji arheologa Marca Azeme s University of Toulouse–Le Mirail u Francuskoj (dole) pogledajte na koji način su naši drevni preci do maksimuma koristili dostupne tehnike kako bi pećinskim crtežima na fascinantan način oživeli prizore iz života i povezali ih u prave filmske sekvence.
Izvor: tportal.hr