Da li ste čuli za Alfreda Rasela Volasa? Mnogi veruju da je on skovao frazu “poreklo vrsta” na kojoj je Darvin bazirao svoju teoriju evolucije.
Ovaj naučnik koji je živeo u 19. veku otkrio je da boje kože, krzna ili perja životinja igraju ulogu u njihovoj samoodbrani, a imao je i hipotezu, kasnije nazvanu Volasov efekat, o tome kako su vrste evoluirale. Njegov rad konačno će biti priznat obeležavanjem stogodišnjice njegove smrti u Prirodnjačkom muzeju u Londonu.
Volas i Darvin napisali su članak o teoriji prirodne selekcije davne 1858. odnosno godinu dana pre nego što je Darvin napisao knjigu “Poreklo vrsta”. Međutim, njegov saradnik je nezavisno došao do ideje o prirodnoj selekciji i osnovao nauku o evolucionoj biogeografiji – proučavanje geografskog prostiranja biljaka i životinja.
On je značajno uticao na antropologiju, pa čak i epidemiologiju i prikupio na hiljade ranije nepoznatih vrsta Južne Amerike i Azije.
Kustos Prirodnjačkog muzeja u Londonu dr. Džordž Bekaloni koji već godinama proučava Volasov rad kaže: “Ova godišnjica je odlična prilika da ukažemo na značaj Volasovog dela. Njegova dostignuća su na veliku žalost potpuno ostala u senci Darvinovih”.
Alfred Rasel Volas rođen je 1823. Ne samo da je zajedno sa Darvinom otkrio proces evolucije prirodnom selekcijom, nego je svojim radom doprinio mnogim naukama, prenosi B92. Njegov pionirski rad na evolucionarnoj biogeografiji učinio ga je “ocem” ove oblasti. Osim toga, Volas se smatra značajnim prikupljačem i biologom tropskih regija u 19. veku.
U februaru 1858. patio je od groznice u udaljenom selu Dodinga na indonežanskom Halmahera ostrvu, kada je došao na ideju o prirodnoj selekciji. Čim je prikupio dovoljno snage da napiše o tome detaljan esej, poslao je pismo Čarlsu Darvinu za kog je znao da se interesuje za temu evolucije. Pitao je Darvina da esej preda advokatu i geologu Čarlsu Lajlu nadajući se, verovatno, da će on uticati na njegovo objavljivanje u nekom uglednom žurnalu.
Darvin mu u svom odgovoru nije naglasio da je on mnogo godina ranije otkrio prirodnu selekciju. On je umesto toga konsultovao svoje bliske prijatelje – upravo Lajla i Džozefa Hukera šta da radi. Oni su odlučili da je najbolje da Volasov esej bude objavljen zajedno sa dva Darvinova teksta na tu temu i to na okupljanju društva Linnean Society of London 1. jula 1858.
Izvor: 24sata.info