Vesti o 3D printerima tek se stidljivo provlače po tech rubrikama, ali uskoro bi mogli doneti promene koje će uticati na klasične proizvode i stanje na tržištu.
3D printeri se nalaze u niskom startu, čekaju samo zvuk startnog pištolja (čitaj korekciju cena i veću dostupnost na tržištu) kako bi krenuli u svoj pohod. Kao što to u informatici obično biva, priča se ponavlja. Nekada su u tom položaju bile ‘pržilice’ tj. pisači na optičke medije. Oni su u početku imali dosta visoku cenu pa su ih nabavljali samo oni koji su znali šta će sa njima. Po pravilu su služili za kopiranje već postojećeg materijala (uglavnom nelegalnog). Glavni problem ranim korisnicima predstavljala je cena medija te broj korisnika koji su posedovali uređaj za čitanje optičkih medija. Kad se stvorila kritična masa lavina je krenula.
3D printeri bi mogli tržište osvojiti puno brže nego što je to bio slučaj sa optičkim pisačima jer je rezultat njihovog rada konkretan i opipljiv proizvod za čije korišćenje ne trebate nikakvih posebnih preduslova. Sadržaj koji se mogao naći na optičkim medijima bio je ograničen na računarske programe i ono što se lako digitalizuje (slike, glazba, filmovi, knjige, stripovi). 3D printeri nemaju te granice, uz pomoć njih se može oblikovati bilo kakav predmet. Potreban vam je samo model u digitalnom obliku. Ako isti ne postoji možete ga pokušati napraviti uz pomoć jednog drugog uređaja: 3D skenera.
Noćna mora za sve one koji snabdevaju ili zavise od autorskog prava upravo počinje. Prvi će se na udaru naći predmeti koje su relativno jednostavni za modelovanje, a imaju relativno visoku cenu. Idealni kandidati za piratiziranje su Lego kocke. Čak i jednostavni kompleti imaju veliku cenu, a malo komplikovaniji još su skuplji. Modeli su jednostavni ili se sastoje od jednostavnih delova i zapravo "zovu" da se kopiraju.
Nekada su ljudi opravdavali kopiranje računarskih programa rečima da su preskupi u odnosu na naše plate pa i dalje mogu upotrebljavati isti izgovor. Jednostavni predmeti, koje je moguće printati, a koji nisu dostupni na nekom tržištu, takođe će biti idealna meta za kopiranje.
Kvaliteta i trajnost 'zaprženih' medija nije bila ista kao i štampanih medija, ali cena je bila konkurentna. Kvalitet isprintanih predmeta takođe neće biti jednak originalima, ali ljudima to neće biti važno. Važnije će biti posedovati nešto.
Bez obzira na njihovu masovnost 3D printeri ipak neće predstavljati opasnost predmetima koji se masovno proizvode jer će cena njihove izrade biti manja od cene izrade sličnog predmeta na printeru. Ono što bi se moglo dogoditi je da 3D printeri utiču na cenu nekih proizvoda.
Šteta koju će uzrokovati printanje predmeta sigurno će se naduvati na sličan način kao što se naduvavala vrednost zaplenjenih medija sa nelegalnim programima ili vrednost muzike koja se deli putem interneta. Sigurno ste čitali kako je policija zaplenila programe u nekoj milionskoj vrednosti ili se šteta nastala piraterijom popela na desetine miliona. Prava je istina da je većina kupaca uzimala nešto ‘da im se nađe’ te da u stvarnosti nisu imali potrebe za time i nikada ne bi kupili taj proizvod pa se to nije moglo računati kao izgubljeni prihod.
Slična će stvar biti i sa 3D printanjem. Količina isprintanih predmeta u početku će biti zanemariva pa će šteta biti više psihološke i virtuelne nego stvarne prirode. Jednoga dana kada 3D printer postane uobičajen predmet u svakom domaćinstvu šteta će se sigurno moći kontrolisati cenom repromaterijala potrebnog za izradu predmeta. Industrija štampača već je vrlo dobro istrenirala taktiku na štampačima sa mastilom, cena mastila je tolika da vam se za bilo koji masovniji otisak više isplati angažovati štampariju.
Pozitivna strana cele te priče biće kreativci kojima će tehnologija omogućiti da svoje zamisli prenesu u delo, kao i da to delo postane dostupno većem broju ljudi. Lego fanatici, koji kupuju i sakupljaju originale, svoju će snagu moći usmeriti na stvaranje novih predmeta, modova i tako proširiti Lego svet do neslućenih granica. Umesto borbe protiv 3D printera Lego bi mogao razmišljati o izdavanju vlastitog 3D printera koji bi kupcima mogao omogućiti novi doživljaj. Ista je stvar i sa svima ostalima koji bi se mogli osetiti ugroženim od nove "pošasti".
Iz Kine bi mogao doći prvi pravi udar. Jeftini 3D printeri i jeftini modeli za njih. Umesto čekanja pošiljke nedeljama i strahovanja od carine dovoljno će biti par sekundi za download.
3D printeri bi mogli postati rešenje za rezervne delove koji se teško nabavljaju ili više ne proizvode. Eto nove poslovne prilike za preduzetnike. Umesto reindustrijalizacije trebalo bi karte baciti na nove tehnologije i nove mogućnosti jer u starim igrama sve karte su već podeljene.
Izvor: 24sata.hr