Naučnici su nedavno po prvi put organizovali takmičenje između komercijalno dostupnog kvantnog računara i običnog PC-ja, a kao što se dugo najavljivalo, kvantni je odneo nadmoćnu pobedu.
Kanadska kompanija D-Wave počela je prodavati svoje kvantne računae još 2011. godine iako su neki kritičari izrazili sumnju da njihovi proizvodi stvarno koriste neobična svojstva kvantne mehanike budući da se zasnivaju na neuobičajenoj metodi tzv. adiabatskog kvantnog računanja.
Za razliku od klasičnih bitova, kvantni bitovi, odnosno kubiti, mogu istovremeno imati vrednosti i jedan i nula, što im teoretski omogućuje postizanje puno većih brzina. Međutim, da bi stvarno bili kvantni, kubiti moraju biti povezani neobičnim svojstvom koje je poznato kao kvantna sprega. Kada su jednom povezana, svojstva kvantno spregnutih čestica, na primer spinovi elektrona, ostaju povezana čak i kada se one udalje na velike razdaljine. Promena u jednoj čestici trenutno će izazvati promenu u drugoj. Problem je u tome što je kvantnu spregu nemoguće izmeriti dok računar radi. No u martu dva su nezavisna testa indirektno potvrdila da D-Wave stvarno koristi pojavu koju je Albert Einstein nazvao sablasnim delovanjem na daljinu.
U novoj studiji Catherine McGeoch s Amherst Collegea u Massachusettsu, savetnica D-Wavea, i njen kolega Cong Wang sa Simon Fraser Universityja uporedili su brzine običnog računara i kvantnog računara od 439 kubita te utvrdili da je kvantni čak 3600 puta brži.
D-Waveov adiabatski računar, hlađen tečnim helijumom do temperature blizu apsolutne nule, zasniva se na procesoru koji se sastoji od sitnih čestica niobijuma okruženih metalnim navojima. Kada se kroz navoje propusti struja, nastaju magnetska polja koja uzrokuju promene stanja kubita. D-Wave je konstruisan tako da rešava neke probleme optimizacije, odnosno da smanji broj rešenja složenih jednačina tako što odabira vrednosti određenih varijabli. Njegove prednosti važne su za mnoga zahtevna područja razvoja računara kao što su na primer prepoznavanje slika i učenje mašina.
McGeoch je svakom sistemu dala pola sekunde da pronađe najbolje rešenje za određeni problem optimizacije. Svako testiranje ponovila je sa 100 verzija. Potom je sprovela eksperimente sa problemima koji su uključivali još više varijabli i još složenije jednačine. D-Wave je uvek otkrio prava rešenja u manje od pola sekunde dok se čak i najbolji od konvencionalnih računara CPLEX sa najvećim problemima mučio oko pola sata.
Stručnjaci su, naravno, svesni da poređenje običnih računara sa specijaliziranim, kakav je kvantni, nije pravedno, jer će specijalizirana uvek biti brža. No u sledećem koraku tim D-Wavea namerava uporediti kvantni računar sa specijaliziranim konvencionalnim.
Izvor: tportal.hr