Naučnici Univerziteta UCLA otkrili su novi način kako ubrizgati nanočestice silicijum karbida u rastopljenu leguru magnezijuma i cinka, što je rezultovalo metalnim nanokompozitom koji demonstrira, kako kažu, "rekordne nivoe čvrstine i jačine u odnosu na težinu, te superiornu stabilnost na visokim temperaturama".

Pored toga navode da su ujedno razvili i skalabilni proces proizvodnje, koji otvara vrata u pojavu lakših i čvršćih automobila, aviona, medicinskih uređaja i elektronike.

Silicijum karbid ima izvanredna hemijska, fizička, mehanička, toplotna i električna svojstva jer se odlikuje velikom tvrdoćom (gotovo kao dijamant), te je vatrostalan, velike toplotne provodljivosti i velike otpornosti na temperaturne promene, pa se upotrebljava za izradu okna visokih peći, posuda za topljenje metala, i nosača u pećima za pečenje keramičkih posuda. Od njega se izrađuju mlaznice raketa, lopatice turbina, električna grejna tela za rad pri visokim temperaturama (1100 – 1500°C), a može se naći u kvačilima automobila i keramičkim kočnicama.

Nanočestice su se i pre ubrizgavale u rastopljeni metal, ali imale su tendenciju da se skupljaju i pretvaraju u grudvice. UCLA je uspela ubrizgati nanočestice kroz rastopljeni magnezijum, a potom je koristila tehnologiju koju nazivaju "visokopritsno uvijanje", koje je rezultovalo još čvršćim metalom. Dobijena legura se sastoji od 14% silicijum karbida i 86% magnezijuma, a naučnic kažu kako su ovim "samo zagrebali površinu u potrazi za skrivenim blagom, koje će dovesti do pojave nove klase metala sa revolucionarnim svojstvima i funkcionalnošću".

Ovo otkriće bi se moglo uklopiti u trendove ekonomičnosti potrošnje goriva u autoindustriji, a što se tiče alternativnih energetskih izvora, moglo bi dovesti do znatno lakših i čvršćih šasija električnih automobila, koje će smanjiti ukupnu težinu vozila koju opterećuju njihovi baterijski paketi.

 

Izvor: vidi.hr