Naučnici su prikazali prototip prvog reaktora namenjenog za svemirska putovanja.
U svemirskim putovanjima ništa ne može pobediti efikasnost i jednostavnost nuklearnog izvora energije. Od Pioneer sondi, pa sve do Marsovog rovera Curiosity, nuklearne baterije omogućuju izvor struje tamo gde se (i kada) ne može dobiti sunčevom energijom.
No radioizotopni termoelektrični generatori, kako se zapravo službeno nazivaju nuklearne baterije, omogućuju svemirskim letelicama tek toliko struje koliko je potrebno za napajanje sijalice u domaćinstvu, te trebaju plutonijum-238, nestabilan i teško nabavljiv izotop.
Inženjeri za nuklearnu energiju u Los Alamos nacionalnoj laboratoriji (LANL-u) nude jednu alternativu, nuklearni fisijski reaktor na uran koji toplotu može pretvarati u električnu energiju.
Naučnici su nedavno testirali novi reaktor pod nazivom DUFF (Demonstration Using Flattop Fissions), u eksperimentu koji se odvijao u blizini Las Vegasa. Ovo je, kažu, "prva demonstracija svemirskog nuklearnog reaktora u SAD-u od 1965. godine".
Dizajn reaktora vrlo je jednostavan, jer koristi toplotu nastalu fisijskom reakcijom urana koju transferuje u par Stirling motora. Stirling motor je vrlo jednostavan motor "zatvorene petlje" koji konvertuje toplotnu energiju u električnu struju koristeći gas pod pritiskom kako bi pokretao klip, a toplotne cevi su zapečaćene i u njima se nalazi interna tečnost koja može efikasno transferovati toplotu nastalu reaktorom bez korišćenja pokretnih delova.
Jedan cilindar obogaćenog urana promera 4 inča čini jezgro sistema, a toplotne cevi usmeravaju energiju ka motorima koji su u stanju proizvesti 24 watta struje.
Pravi motor koji bi se jednog dana koristio u svemiru morao bi stvarati dosta veću temperaturu, te bi trebao proizvoditi oko kilowatt energije, no ovaj eksperiment je samo služio kao dokaz efikasnosti koncepta.
"Znatno efikasniji nuklearni izvori struje bi pomogli svemirskim letelicama u njihovom radu, te pri bržoj predaji podataka, a ujedno bi omogućili NASA-i da koristi manje plutonijuma, upotrebom materijala koji je znatno lakše nabavljiv", kaže LANL.
Naučnici se takođe hvale kako su od osnovnog koncepta do radnog prototipa došli za samo 6 meseci, a na razvoj nove tehnologije su utrošili manje od milion dolara.
Izvor: vidi.hr