Nova otkrića indiciraju da za nastanak sunčevog sistema nije bila potrebna supernova.
U ovoj studiji, objavljenoj u časopisu Earth and Planetary Science Letters, autori Haolan Tang i Nicolas Dauphas shvatili su da je radioaktivni izotop železo 60 – koji je dobar indikator eksplodirajuće zvezde – redak u količini i dobro pomešan sa ostalim materijalima Sunčevog sistema. Kosmohemičari su tražili ostatke zvezdanih eksplozija u meteoritima kako bi im oni pomogli ustanoviti uslove pod kojima je Sunčev sistem nastao.
Neki ostaci su radioaktivni izotopi: nestabilni, visokoenergetski atomi koji se raspadaju tokom vremena. Naučnici su u protekloj deceniji pronašli visoke količine radioaktivnog izotopa železa 60 u rano nastalim materijalima Sunčevog sistema. „Ako imate železo 60 u velikim količinama u Sunčevom sistemu, to je kao pištolj iz koga se dimi – dokaz za prisutnost supernove.“ rekao je Dauphas, inače profesor geofizičkih nauka.
Železo 60 može nastati samo u supernovi pa su naučnici pokušali objasniti ovu, činilo se, veliku količinu tako što su predlagali da se supernova dogodila u blizini, šireći izotope kroz eksploziju.
Ali rezultati Tanga i Dauphasa razlikovali su se od prethodnih radova: otkrili su da je količina železa 60 niska i jednoliko raspoređena u rano nastalim materijalima Sunčevog sistema. Do ovih zaključaka su došli testirajući uzorke meteorita. Kako bi izmerili količinu železa 60, radili su na istim materijalima kao i prethodni istraživači, no koristili su drukčiji, precizniji pristup koji je dao dokaze o vrlo niskom udelu železa 60.
Prethodne metode su ostavile uzorke meteorita netaknutima i nisu u potpunosti uklonile nečistoće iz njih, što je moglo dovesti do većih pogrešaka u merenjima. Pristup Tanga i Dauphasa je, sa druge strane, zahtevao da prvo pre merenja „pretvore“ svoje meteoritske uzorke u rastvor, što im je omogućilo da temeljno uklone nečistoće.
Ovaj proces je na kraju doveo do rezultata sa mnogo manjim pogreškama. „Haolan je posvetio pet godina vrlo napornog rada kako bi došao do ovih zaključaka pa nismo izrekli ove tvrdnje olako. Bili smo izrazito pažljivi pri dolasku do tačke u kojoj smo bili spremni objaviti ta merenja.“ rekao je Dauphas.
Kako bi videli da li je železo 60 široko rasprostranjeno, Tang i Dauphas su pogledali još jedan izotop železa, železo 58. Supernove stvaraju oba izotopa istim procesima pa su Tang i Dauphas mogli pratiti rasprostranjenost železa 60 mereći rasprostranjenost železa 58.
„Ova dva izotopa se ponašaju poput nerazdvojivih blizanaca. Kada smo jednom saznali gde se nalazi železo 58, znali smo da železo 60 ne može biti daleko.“ objasnio je Dauphas.
Našli su malo varijacije železa 58 u svojim merenjima različitih meteoritskih uzoraka, što je potvrdilo njihov zaključak da je železo 60 jednoliko raspoređeno. Kako bi objasnili svoj pronalazak bez presedana, Tang i Dauphas predlažu da niske količine železa 60 verovatno dolaze od dugoročne akumulacije železa 60 u međuzvezdanom prostoru od pepela bezbrojnih prošlih zvezda, umesto od bliskog kataklizmičkog događaja poput supernove.
Ako je ovo istina, rekao je Dauphas, onda „nema potrebe za prizivanjem bilo kakve bliske zvezde kako bi stvorili železo 60.“ Ipak, teže je objasniti veliku količinu aluminijuma 26 koja implicira prisutnost bliske zvezde.
Umesto da ovu veliku količinu objasne supernovom, Tang i Dauphas predlažu kao rešenje to da masivna zvezda (možda sa čak 20 puta većom masom od Sunčeve) odbacuje svoje gasovite spoljne slojeve u obliku vetrova, šireći aluminijum 26 i kontaminirajući materijal koji će nakon nekog vremena stvoriti Sunčev sistem, dok je železo 60 ostalo zarobljeno u unutrašnjosti masivne zvezde. Ako je Sunčev sistem stvoren iz ovog materijala, ovaj alternativni scenarijo objašnjava veliku količinu oba izotopa.
„U budućnosti, ova studija mora biti uzeta u obzir kad ljudi grade svoju priču o postanku i stvaranju Sunčevog sistema.“ rekao je Tang.
Izvor: vidi.hr