Opšte je poznata činjenica da se ljudi leti ulenje. Stručnjaci za letnju dokolicu tvrde da deo problema leži u činjenici da je na vrućini teško raditi na šta ukazuje i etimologija reči fjaka koja dolazi od italijanskog fiacca što znači – malaksalost, izmorenost, mlitavost, tromost ili bezvoljnost.
No neka novija istraživanja otkrila su drugu stranu prirode letnje lenjosti: kad je ružno vreme niko ne voli izlaziti iz kuće, a kada je sunčano i toplo, a nebo vedro i plavo, dan nas naprosto zove da se opustimo i uživamo. Nije čudo da su svuda u svetu godišnji odmori usred leta.
Jedno američko istraživanje iz 2008. pokazalo je da ljudi u proseku provode 30 minuta duže na poslu kada pada kiša nego kada je sunčano. U 2012. jedna grupa istraživača s Harvarda i University of North Carolina sprovela je studiju radnika jedne japanske banke i otkrila isti uzorak: kad je loše vreme bili su produktivniji; trebalo im je manje vremena da obave iste zadatke. Čim se vreme popravilo, produktivnost je pala. Kako bi utvrdili uzroke ove pojave stručnjaci su harvardske studente pre određenih zadataka izložili različitim uticajima: jednoj grupi pokazali su fotografije uživanja na otvorenom poput jedrenja ili piknika, a od druge su tražili da opiše svoje svakodnevne rutine. Učesnici su bili manje produktivni nakon što su videli lepe fotografije uživancije na otvorenom bez obzira je li taj dan bilo lepo ili ružno vreme. Već i samo razmišljanje o uživanju oslabelo im je koncentraciju.
Naravno, svako godišnje doba ima svoje privlačnosti. Primer, skijašima može biti privlačan hladan zimski dan. Međutim, prema nekim studijama leto nas čini naročito lenjima. Godine 1994. Gerald Clore, pionir istraživanja uticaja ambijenta na saznajne procese i prosuđivanje otkrio je da lepo vreme često uzrokuje greške u mišljenju. Njegova studija sprovedena na uzorku od 120 studenata pokazala je da kad je lepo vreme studenti lakše prihvaćaju neuverljive argumente. Kad su kišni dani njihovo kritičko razmatranje snažnije pa prihvataju samo uverljive argumente.
Letnje vreme, naročito sparno, takođe smanjuje pažnju i nivoe energije. Jedna studija otkrila je da sparina smanjuje koncentraciju, povećava pospanost i smanjuje kritičnost – što je toplije i vlažnije ljudi manje razmatraju ono što čuju.
Ova sklonost opadanju mentalnih sposobnosti mogla bi imati neke veze i s našim osećajima. Više istraživanja pokazalo je da postoji veza između Sunca i osećaja sreće. Ljudi koji žive u južnijim krajevima u proseku nisu sretniji od onih koji žive na severu, međutim, i jedni i drugi osećaju se relativno sretniji kada je vreme lepo. Ljudi postaju sretniji kada dani postanu duži i topliji, a nesretniji kada su kraći i hladniji. U nekim zemljama u kojima su ove razlike izraženije ljudi često imaju problema sa sezonskim poremećajima raspoloženja, odnosno zimskim depresijama. Dakle, na severnoj polulopti najsretnije godišnje doba je leto.
Zanimljivo je takođe da je sreća opšte povezana s heurističkim, površnijim načinom razmatranja. S druge strane loše raspoloženje stimulira rigoroznije analitičko razmišljanje. Jedna studija utvrdila je da studenti pozitivnije doživljavaju stroge uslove rada na fakultetu kad je loše vreme.
Pozitivan uticaj toplote na ljudsko raspoloženje, naravno, ima granice. Jedna nova studija ekonomiste Marie Connolly utvrdila je da je pri temperaturama višim od 32 °C osećaj patnje veći nego nakon razvoda. Zapravo uticaj toplote na mozak prati krivu obrnutog slova U – naše kognitivne sposobnosti rastu do određene temperature i potom padaju.
Kada sve ovo uzmemo u obzir čini se da dobijamo odličan izgovor za porciju sladoleda – doza glukoze upravo je ono što treba našem mozgu ulenjenom vrućinom da ponovno živne.
Izvor: tportal.hr